Mreže za suzbijanje prašine smanjuju stvaranje prašine smanjujući brzinu vjetra ulaznog zraka, smanjujući gubitak kinetičke energije, izbjegavajući značajne vrtloge i smanjujući turbulencije.
Poroznost je najznačajniji faktor koji utječe na učinkovitost mreža za suzbijanje prašine. Struktura polja vjetra i karakteristike površinske posmične sile oko gomila materijala značajno se razlikuju između mreža niske-poroznosti i visoko{2}}poroznosti. Studije pokazuju da je poroznost od 0,25 prekretnica u kojoj polje strujanja oko gomile materijala prelazi iz vrtložnog toka u prianjajući tok kao dominantnu silu. U ovoj točki, površinska sila smicanja hrpe materijala je minimalna, samo 22,5% od toga bez mreže, što rezultira vrhunskim potiskivanjem prašine.
Način ugradnje mreža za zaštitu od vjetra mora se projektirati u skladu s veličinom i oblikom zaliha i lokalnim meteorološkim uvjetima kao što su smjer i učestalost vjetra. Uobičajene vrste uključuju postavljanje uz vjetar, četvero-strano postavljanje i tro-strano postavljanje. Mreže za zaštitu od vjetra idealno bi trebalo postaviti na udaljenosti od 2 do 3 puta veće od visine zaliha. Za velike-vjetrobranske pojaseve, kao što su oni s jednom-stranom dužinom od tisuća metara i visinom od preko deset metara, potrebna su daljnja istraživanja o njihovim strukturnim sigurnosnim problemima, uključujući dinamička opterećenja, koeficijente otpora i vibracije.
